Pitam se koliko
ću još života
morati da živim
dok se moj život opet
ne preklopi
sa tvojim
- 𝒄𝒆𝒌𝒂𝒄𝒖 𝒏𝒂 𝒓𝒂𝒔𝒌𝒓𝒔𝒏𝒊𝒄𝒊 // 𝒂𝒏𝒋𝒂
Pitam se koliko
ću još života
morati da živim
dok se moj život opet
ne preklopi
sa tvojim
- 𝒄𝒆𝒌𝒂𝒄𝒖 𝒏𝒂 𝒓𝒂𝒔𝒌𝒓𝒔𝒏𝒊𝒄𝒊 // 𝒂𝒏𝒋𝒂
ja sam otvorena knjiga
na jeziku koji ne razumeš
- 𝒏𝒆 𝒑𝒊𝒕𝒂𝒋 𝒎𝒆𝒏𝒆, 𝒏𝒊 𝒋𝒂 𝒈𝒂 𝒏𝒆 𝒑𝒓𝒊𝒄𝒂𝒎 // 𝒂𝒏𝒋𝒂
želim da ti pružim ono
što tvrdiš da si imao
ali samo kada bi prihvatio
delić
shvatio bi da
nije bilo ni blizu
- 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗 // 𝒂𝒏𝒋𝒂
☀️Dobro jutro uz Jelenu i tango 26 druga knjiga ponedjeljkom u 8:00 ili pogledaj u svoje vrijeme.
Družimo i bivamo se uz 📖 “Fatalni tango”, Wolfram Fleischhauer.
Zagonetni stil plesa. Odgovornosti pojedine osobe.
Poveznica - https://t.co/e4siQ4WkQP
#Online #tango #Zagreb https://t.co/IklQZ2wnhD
odlazeći - ne okreći se;
poštedi ove oči
tog posljednjeg bljeska,
i ne vraćaj film koji
gledala sam bezbroj puta
jer okreneš li se da
pogledaš me ponovno, znam -
mahnut ćeš i, kao po starom
produžiti korak, a tek onda
zaista otići -
ne okreći se
opet k meni - kao da ostaješ ovdje
i smiješiš mi se
odlazeći.
// “ne okreći se” - Simbolista, R.A
Subota je.
Pola 12 je, ležim u krevetu kad odjednom začuje se neka dernjava izvana. Ja kao prava baba bez razmišljanja otvaram širom prozor i guram glavu van. Mrak je i ne vidi se ništa tek na jednom balkonu od prozorskih stakla nazire se par silueta… Osluškujem i shvaćam da je to par pripitih dječaka koji pričaju. I u tom trenutku jedan od njih počinje objašnjavat. “Kad sam s njom prolaze me trci i živim u tom trenutku, ništa više nije važno.. trcni mi prolaze kroz cijelo tijelo samo želim bit s njom, ne mogu vam to opisat, kad sam s njom stvarno sam sretan.” Ostali mu se nisu protivili nisu ništa rekli,pustili su ga da nastavi onako pripit objašnjavat. “ S njom ništa nije toliko sjebano… i ta sranja koja imaš, a sranja će uvijek bit i uvijek ćeš ih imat, s njom nekako nisu bitna i jednostavno kao da ih nemaš… neke sjebane stvari s njom nisu bitne jer sam s njom sretan. Čak i kad se dotaknemo tih nekih sjebanih stvari s njom je nebitno, ona sve to nekako odnosi i čini me sretnim. ”
Ljudi moji, ja nisam dugo čula ovako nešto iskreno i jednostavno, a opet toliko lijepo.
Zaljubljujemo se u sitnice, one su te koje spajaju.
Malene, a od srca.
Zaljubljujemo se u usput ubrani cvjetić
U spontani zagrljaj
U “jedva čekam da te vidim”
U najiskrenije moguće djelo koje je došlo iz ljubavi, od srca.
A sve što je od srca, ogromno je.
Ne možeš ti da budeš sa mnom koliko ja mogu da budem sama.
Ti to zoveš usamljenost, a ja uživanje u sopstvenom društvu.
dok kao urok -
proganjam uspomene i najljepše slike
od kojih živjela sam,
one mi bježe i klize
niz staklene dlanove -
izgubljenog oblika,
nečujnog glasa,
ostala sam bez same sebe;
odnijeli su moji okeani sve, znaj -
uništili
sve osim spomena
na tebe.
// “utvara” - Simbolista, R.A
ja sam u tvojoj priči
antagonist -
i nemam pravo na oproštaj
ni na povratak
ni pokajanje -
ja sam među tvojim pjesmama
elegija -
i nemam pravo na osmijeh
ni na neke vedrije dane
i u tvojoj drami sam
zlikovac -
takvi kao ja nemaju
pravo
na ljubav ni
ljudsku dobrotu.
// “anti” - Simbolista, R.A
Da barem mogu da te zaboravim ponekad,da mogu opet srce da otvorim i da mi sunce izadje i dušu ugrije,da barem mogu…
ja sam otvorena knjiga
na jeziku koji ne razumeš
- 𝒏𝒆 𝒑𝒊𝒕𝒂𝒋 𝒎𝒆𝒏𝒆, 𝒏𝒊 𝒋𝒂 𝒈𝒂 𝒏𝒆 𝒑𝒓𝒊𝒄𝒂𝒎 // 𝒂𝒏𝒋𝒂
U mom rječniku nema ljubavi u postotcima
Ne znam kako je voljeti na 70%
Ili volim ili ne
zašto ti je toliko teško
da staviš karte na stol
I objasniš mi igru
koju želiš da igramo
- 𝒅𝒐𝒔𝒂𝒅𝒊𝒍𝒐 𝒎𝒊 𝒋𝒆 𝒅𝒂 𝒊𝒈𝒓𝒂𝒎 𝒔𝒂𝒎𝒂 // 𝒂𝒏𝒋𝒂
Galama u glavi
mi godinama nije davala mira
dok u galami nisam cula jedan glas
𝒑𝒊𝒔𝒊 ponavljao je
- 𝒊 𝒑𝒊𝒔𝒆𝒎 𝒐 𝒕𝒐𝒋 𝒈𝒂𝒍𝒂𝒎𝒊 𝒗𝒆𝒄 𝒈𝒐𝒅𝒊𝒏𝒂𝒎𝒂 // 𝒂𝒏𝒋𝒂